Svi imamo onu osobu za koju smo „odmah znali“ da nešto nije u redu. Kao što smo barem jednom nekome potpuno vjerovali – pa poslije shvatili koliko smo pogriješili.
Volimo misliti da dobro procjenjujemo ljude. Čitamo izraze lica, slušamo ton glasa, primjećujemo pogled, držanje i sitne promjene u ponašanju. Problem je što naš mozak sve te informacije vrlo brzo pretvara u priču – a ta priča ne mora biti točna.
Koliko smo onda zapravo dobri u čitanju ljudi?
1. Osoba koja vas gleda ravno u oči možda upravo laže
Jedan od najtvrdokornijih mitova jest da lažljivac izbjegava pogled, vrpolji se ili djeluje nervozno. U stvarnosti, netko može lagati potpuno mirno i gledati vas ravno u oči.
Još zanimljivije – nervozna osoba možda je samo nervozna. Ako previše vjerujemo „znakovima“ koje smo naučili povezivati s laganjem, možemo postati lakša, a ne teža meta za obmanu.
2. Što netko zvuči sigurnije, lakše mu vjerujemo
„Znam što govorim“ ponekad nam je uvjerljivije od dokaza.
Odlučan ton, brz odgovor i samouvjeren nastup lako povezujemo s kompetencijom. Zato karizmatični ljudi često uspijevaju uvjeriti druge čak i kada iza njihovih riječi nema mnogo sadržaja.Samouvjerenost nam govori koliko je netko siguran u ono što govori. Ne govori nam je li u pravu.
3. Najbrže spuštamo gard pred ljudima koji nam nalikuju
Isti glazbeni ukus. Isti grad. Sličan posao. Zajednički prijatelj. Nekoliko slučajnih podudarnosti i osoba nam odjednom djeluje poznatije – a time i sigurnije.
Volimo ljude u kojima prepoznajemo dio sebe, zbog čega im ponekad dajemo povjerenje koje još nisu zaslužili.Zato najveću sumnju ne mora izazvati potpuni stranac. Ponekad bismo pažljiviji trebali biti upravo onda kada pomislimo: „Ova osoba je baš kao ja.“
4. Prvih nekoliko minuta može odrediti sve što ćemo poslije vidjeti
Ako nam se netko odmah svidi, lakše ćemo opravdati njegovo kasnije čudno ponašanje. Ako nam od početka nije simpatičan, čak ćemo i neutralne postupke lakše protumačiti negativno. Prvi dojam zato nije samo prvi dojam. On može postati filter kroz koji promatramo sve što slijedi. A jednom kada odlučimo kakva je neka osoba, iznenađujuće teško dopuštamo činjenicama da nam promijene mišljenje.
5. Možda ne „čitate“ osobu – nego sliku koju vam je odlučila pokazati
Način odijevanja, govor, držanje, kontakt očima, izbor riječi – svi donekle upravljamo dojmom koji ostavljamo. Većina to radi nesvjesno. Neki ljudi vrlo svjesno. Zato osoba koju smatramo otvorenom možda jednostavno vrlo dobro zna kako ostaviti dojam otvorenosti. Netko tko djeluje ranjivo možda točno zna kakvu će reakciju time izazvati.
Ponekad prvi dojam nije nešto što smo otkrili. Možda nam je serviran.
6. Najteže je objektivno procijeniti osobu prema kojoj nešto osjećamo
Zaljubljenost, strah, ljutnja, divljenje – snažne emocije mijenjaju ono što primjećujemo.
Kada želimo nekome vjerovati, lakše pronalazimo objašnjenja za stvari koje nam ne odgovaraju. Kada smo uvjereni da netko nešto skriva, svaka neobična gesta može nam izgledati kao dokaz. Drugim riječima, ponekad ne vidimo osobu ispred sebe. Vidimo ono što se nadamo – ili bojimo – da ona jest.
7. Najlakše je prevariti osobu koja je uvjerena da ju je teško prevariti
Možda je upravo ovo najveća zamka.
Ako vjerujemo da imamo odličan instinkt za ljude, manje ćemo preispitivati vlastite zaključke. Ignorirat ćemo detalje koji se ne uklapaju u našu procjenu i više vjerovati osjećaju nego informacijama koje imamo pred sobom.
Drugim riječima, problem nije samo u tome što ponekad pogrešno procijenimo druge. Problem nastaje kada smo potpuno sigurni da nismo pogriješili.
A sada zamislite da vam o tome ovisi nečiji život
Za većinu nas pogrešna procjena može značiti loš spoj, pogrešnog poslovnog partnera ili razočaranje. Ali postoje ljudi kojima je procjenjivanje drugih dio posla. Moraju odlučiti tko govori istinu, tko nešto skriva, kome mogu vjerovati – i što učiniti kada im instinkt govori jedno, a činjenice nešto sasvim drugo.
Upravo u takav svijet ulazi FBI agent Bill Goodman (Nick Gehlfuss) u seriji CIA.
Bill je čovjek pravila. Metodičan, discipliniran i naviknut na jasne procedure, privremeno se pridružuje tajnoj zajedničkoj operativnoj skupini CIA-e i FBI-ja u New Yorku.
A tamo dobiva partnera koji gotovo ništa ne radi na njegov način. CIA agent Colin Glass (Tom Ellis) tajanstven je, nekonvencionalan i nepredvidljiv. Bill vjeruje proceduri; Colin zna da u svijetu špijunaže pravila nisu uvijek dovoljna. Bill traži činjenice; Colin je naviknut raditi među ljudima koji skrivaju svoje stvarne namjere.
Zajedno provode tajne operacije i razotkrivaju međunarodne zavjere, terorističke ćelije i geopolitičke tajne, dok Bill sve dublje ulazi u svijet u kojem ništa nije sasvim onakvo kakvim se čini.
Ali možda najzanimljivije pitanje nije mogu li njih dvojica pročitati ljude koje istražuju.
Mogu li pročitati jedan drugoga?
Jer kada su dva potpuno različita čovjeka prisiljena vjerovati jedan drugome u situacijama u kojima jedna pogrešna procjena može imati ozbiljne posljedice, povjerenje postaje jednako važno kao i sama istraga.
CIA spaja kriminalističke slučajeve, tajne operacije i špijunske igre s odnosom dvojice agenata koji istinu traže na potpuno različite načine.
Seriju CIA pratite ponedjeljkom u 22 sata na STAR Channelu.
Komunikacijski laboratorij
