Vizažistica Ivana Jamnicki odrasla je i mladost provela u Zagrebu, govori 6 jezika, strastvena je plesačica i izvrsna šminkerica. Tako o ovom zadnjem barem govore fotografi koji su surađivali s njom. Kažu da konačno ne moraju u Photoshopu korigirati boju lica i ublažavati nanose šminke na portretima onih koje je ona uredila. Uz njezin talent naravno da ide i edukacija, a u svom dugogodišnjem boravku u Pragu ih je završila mnogo na prestižnom Makeup Institutu kao i stručne tečajeve za filmske i specijalne efekte. Tamo je i usavršila znanje radeći s vrhunskim fotografskim i filmskim produkcijama. Nakon povratka u Hrvatsku ostala je dosljedna svojem izboru zanimanja i kao freelancer radi na raznim projektima vezanim uz šminkanje.
– Vratili ste se iz Češke, možete nam navesti neke razlike između života u Pragu i života u Zagrebu?
Razlika je poprilična. U Pragu se živi brže, očekuje se točnost, preciznost i poštivanje dogovora, ne sjedi se na kavama po par sati. Oko podneva svi s posla odlaze na jednosatnu pauzu za ručak i stvarno se ruča pravi gablec. Pekare kako ih znamo mi ne postoje, a one tradicionalne su relativno rijetke i asortiman im je vrlo uzak: tamni kiseli kruh i “rohlíky”, nešto tipa ravne kifle. Nove pekare su zapravo franšize skupih francuskih lanaca, gdje se i sjedne i nešto popije. Praški lifestyle se uglavnom vrti oko piva koje se popije i tijekom pauze za ručak, a poslije posla se ”jde na jedno” koje naravno nikada ne završi samo na jednom. Navečer se ide u kazalište i kino. Vikend je rezerviran za izlete, bicikl, planinarenje i rekreaciju svake vrste, cijele godine. Uglavnom samo kad pada kiša ili snijeg ostaje se doma ili se ide u grad – u muzej, kazalište, kino itd. Čita se posvuda – parku, u čekaonici kod doktora, u redu u banci, sjedečki i stoječki u tramvaju. U knjižnicama se odjednom može posuditi čak 60 naslova na mjesec. Kazališta su državna, gradska i privatna, a postoje i kazališta isključivo na engleskom budući da u Pragu već desetljećima živi velik broj ”expata”, tj. stranaca – visokoobrazovanih i dobrostojećih, koji još uvijek ne znaju češki.
– Što vas je navelo da se bavite šminkanjem?
Šminkala sam oduvijek: svoje i mamine frendice, susjede, sestrične i nekadašnje kolegice iz škole i s fakulteta, ukratko svakoga tko je primijetio da se u šminki odlično snalazim i kome su se svidjeli moji prijedlozi. Brzo sam otkrila kako svijet šminke ne treba baš uvijek biti konvencionalan te da je nekad zapravo poželjno napraviti nešto novo, drugačije i ovim prekrasnim umjetničkim medijem izraziti svoju osobnost.
– Što je najvažnije kod šminkanja?
Postoji mnogo vrsta šminkanja te svaka od njih ima svoj cilj. Ako pričamo o klasičnoj šminki, koju nosimo za posao, izlazak, vjenčanje ili photosession, tada ona treba služiti ljepoti te, u konačnici, da se osoba koja ju nosi osjeća dobro i lijepo. Za razliku od većine, mislim da šminka treba izgledati kao prirodni dio lica i naglašavati nečiju ljepotu umjesto da prekriva nedostatke.
– Kakvi su trenutno svjetski trendovi u makeupu?
Već neko vrijeme raste razlika između šminke poznatih svjetskih šminkera za modne piste i slavne ličnosti te influencera koji najčešće šminkaju samo i isključivo sebe. Budući da svatko danas ima TikTok i Instagram, preplavljeni smo čitavim morem influencera. Kad god otvorimo ove društvene mreže, influenceri se pred nama šminkaju – nanose debele slojeve proizvoda, sloj na sloj, u videu koji je maksimalno skraćen, a zapravo iza njega stoje sati i sati pokušaja, neuspjeha, ponavljanja i naknadnog editiranja. Sve bi to trebalo služiti kao primjer šminkanja, ali zapravo daje sasvim iskrivljenu sliku cijelog procesa – njegovog trajanja i krajnjeg izgleda. Kada te videe gledaju današnje djevojčice, tinejdžerice i odrasle žene, vjeruju da je to jedini način šminkanja – a da za prave šminkere i njihove tehnike često nisu nikad ni čule.
– A kako rade pravi šminkeri?
Koriste profesionalnu šminku – jedino je ona prošla najrigoroznije testove, uvjete i osvjedočila se kao pouzdana bez obzira na temperaturu i vlažnost zraka te je laka za nadogradnju i touch-upove, a opet postojana kroz dan. Ovi brendovi su često poznati samo u “našim” krugovima i nabavljamo ih u inozemstvu ili online, međutim nikako nismo skloni naručivanju kozmetike koja se prodaje isključivo na društvenim mrežama. Nadopunjujemo svoj makeup kit proizvodima velikih svjetskih brendova, često luksuznih, ali tu pažljivo biramo od svakog proizvođača samo onu stvar koju baš oni najbolje rade, nikako ne koristimo cijeli asortiman od njih. Ponekad svaki makeup artist ima svoju tehniku ili mini pravilo koje mu najviše odgovara. Također, imamo taj neki svoj “potpis” po kojem se razlikujemo od drugih šminkera i nekad nas baš radi toga bukiraju. Ali pravilo je da se svi stalno usavršavamo, učimo i razvijamo se, a tako pratimo i stvaramo trendove.
– Radite i facepainting. Samo djeci ili i odraslima?
Face painting je za sve uzraste. Dječja lica oslikavam po danu, na festivalima i eventima preko dana, na dječjim rođendanima, za fašnik… Odrasli me traže face painting na tematskim eventima, npr. za Noć vještica – Halloween, Dia de Los Muertos, ali i na festivalima, za doček Nove Godine i slično, te na plesnim eventima. Posebno su tzv. gala partiji pogodni za facepainting i bodypainting jer najčešće imaju neku temu, a odjeću ili kostim nije uvijek lako naći ili nabaviti na vrijeme. Tu dolazim ja i sve te brige riješim u par poteza spužvicom i kistom. Vrlo su efektni plesni parovi koji unutar zadane teme imaju isti motiv. Ponekad me i djeca i odrasli traže da im oslikam ruku umjesto lica, a mladenke znaju tražiti i oslikavanje dekoltea. Netko u početku ima rezerve prema oslikavanju, pa me oduševljava kad vidim kako se osoba polako otvara i uživa u nečemu novom. Ne moraju svi uvijek znati što hoće te mi se tada prepuste da im sama nešto smislim. Rado oslikavam svoju viziju kad pitam što žele u životu, a odgovori koje dobivam su: sreću u ljubavi, novi posao, uspjeh u trudnoći, zdravlje djeteta… Oni tada dobivaju svoju personaliziranu vizualizaciju koju nose na tijelu! Luksuzniji hoteli znaju tražiti face painting za svoje goste kada dobiju takav upit. Slijede sportski nastupi i natjecanja gdje i malim i velikim sportašima i navijačima svoj dizajn prilagodim bojama kluba ili reprezentacije…
– Kako ste počeli s tim?
2018. godine izašao je SF film “Venom” i pitala me jedna fotografkinja iz Praga, gdje sam tada živjela: “Bi li htjela naslikati Venoma na mom modelu?”. Kako ja volim izazove, prihvatila sam suradnju i na jednom visokom nabildanom liku slikala Venoma s razjapljenom gubicom. Došao je nakon posla, gladan, i još je bio skoro 5 sati u neudobnom položaju, a da se uopće nije bunio! Prekrila sam bojom cijeli torzo, lice i vrat. Tek nakon toga se krenulo sa photosessionom! Na ovaj primjer cijelog kreativnog procesa iznimno sam ponosna – okušala sam se u jednom novom mediju, bojama za tijelo, a rezultat je bio through the roof. Tako sam ostvarila jednu novu suradnju koja me dalje lansirala u čarobni svijet facepaintinga. Tek tada sam bila spremna i za dječje rođendane, evente i festivale. Dakle, počela sam na “velikom platnu”, a onda krenula na manje forme, što mi je dalo veliko samopouzdanje već u startu.
– Kakva je razlika između dnevne i večernje šminke?
Razlika bi bila u “količini” makeupa, ali i u tonu – svjetlu, intenzitetu i dojmu koji se želi postići. Dnevna šminka je namijenjena prirodnom svjetlu. Sunce kao najjači izvor svjetlosti ne ”oprašta” pa sve mora biti mekše i suptilnije. Ten je lagan – laganiji puder, bez kontura i highlightera (ili minimalno). Koristim neutralne boje: bež, breskvaste, što sličnije prirodnoj boji lica. Ako je lice vrlo blijedo, na strateška mjesta stavljam malo bronzera. Oči blago naglašavam (maskara, malo highlightera, možda tanki eyeliner). Obrve počešljam, blago ispunim samo gdje je nužno potrebno i eventualno fiksiram. Usne toniram lagano ili “nude”, eventualno stavim sjajilo. Vodim se za ciljem da dnevna šminka treba izgledati svježe, uredno i “kao da dama nema puno šminke”. Termin za dnevnu šminku koji se u novije vrijeme često koristi je tzv. soft glam, ali značenje tog pojma ne preklapa se sasvim s prvim budući da soft glam u dogovoru s klijenticom znam raditi i za gala evente.
Večernja šminka se radi za umjetno, slabije svjetlo – zato koristim više kontrasta i definicije, čime ističem crte lica. Ten zahtijeva veću punoću i dugotrajnost, s jačim konturiranjem i highlightom. Bronzer nanosim obilatije, a rumenilo dopušta širi spektar nijansi. Oči šminkam dramatičnije: smokey eyes ili izražajnija crta, šljokice, tamnije ili odvažnije boje, umjetne trepavice. Obrve više ispunjavam, definiram i fiksiram, ali ne nužno samo u jednom smjeru, nego i u 3D, posebno za tzv. fashion efekt. Usne često stavljam u fokus (crvena, tamna, glossy ili mat).
– Može li se miješati to dvoje?
Miješanje dnevne i večernje šminke je itekako moguće i meni predstavlja jedan od najzanimljivijih pristupa u makeupu. Umjesto jasne podjele, postoji kontinuum u kojem elemente oba stila kombiniram i prilagođavam ovisno o svjetlu, prilici i željenom dojmu. Unutar tog spektra često se spominju baš pojmovi soft glam i full glam, koji dodatno opisuju razinu intenziteta i završni efekt. U takvim zahtjevima kombiniram laganu, prirodnu bazu kao za dnevnu šminku, a istovremeno naglašavam oči kroz eyeliner, shimmer ili dublje tonove sjenila, što je blisko soft glam estetici. Soft glam podrazumijeva zaglađen ten, nježno konturiranje i skladne prijelaze boja, pa postižem elegantan most između dnevnog i večernjeg izgleda. S druge strane, elemente full glama uključujem punijim prekrivanjem, izraženijim konturama, intenzivnijim očima, često s umjetnim trepavicama i naglašenim usnama, tipično za večernje ili scenske prilike.
Važnu ulogu ima i princip jednog dominantnog elementa. Lice mogu ostaviti u soft glam okviru, dok fokus stavljam na jedan jači detalj, poput tamnijih usana ili dramatičnijih očiju koje prelaze u full glam zonu. Time se zadržava ravnoteža između suptilnosti i izražajnosti. Postoji i mogućnost postupne nadogradnje kroz vrijeme. Look mogu započeti kao dnevni ili soft glam, a zatim nadograđujem dodatkom tamnijih nijansi, jačeg konturiranja, sjaja ili trepavica, čime postupno prelazim u full glam bez potpunog uklanjanja šminke. U kreativnom kontekstu, osobito u vizualnim i performativnim oblicima, ovakav prijelaz između dnevnog, soft glam i full glam izgleda može služiti kao proces transformacije, gdje šminka ne predstavlja statičan rezultat, već razvojni tijek kojim se mijenja i pojačava dojam.
– Što je sa šminkanjem muškaraca?
Da, i njih šminkam, najčešće za snimanje portreta. Za razliku od šminkanja žena, ovdje se više radi na isticanju njihovih muških crta lica: često se koriste konture i highlighteri na kapcima i jagodičnim kostima, a opet i posebni proizvodi za bradu i hairline kojima mogu istaknuti i popuniti što treba. Uz šminkanje muških obično ide i sređivanje obrva. U slučaju portreta muških za njihove osobne potrebe obazirem se na njihov lifestyle te šminku prilagođavam izražajnosti lica, outfita i namjeni svake fotografije ili videa.
U glazbenim spotovima i filmovima ili reklamama je šminkanje muškaraca svedeno na apsolutni minimum te se uopće ne smije na kameri i ekranu primijetiti, osim ako se radi nešto vrlo tematsko.
– Surađujete s fotografima. Kakav makeup treba biti za poslovne portrete?
Kod poslovnih portreta makeup ne smije biti glavna tema, nego podrška licu, izrazu i profesionalnom dojmu osobe. Cilj mi je da osoba izgleda odmorno, pouzdano i autentično, uz šminku koja dobro podnosi kameru i rasvjetu. Ten je uvijek ključan dio makeupa. Volim da bude ujednačen, ali ne težak. Prejaki slojevi i guste teksture na fotografiji često djeluju suho ili “zacementirano”, zato preferiram srednje prekrivanje s prirodnim završetkom. Važno je kontrolirati sjaj na T-zoni, ali zadržati živost kože kako lice ne bi izgledalo ravno i beživotno. Konturiranje radim vrlo suptilno, više kao blago modeliranje lica nego kao vidljivu tehniku. Kod očiju je najvažnije definirati pogled bez prevelike dramatičnosti. Najčešće koristim neutralne nijanse koje prate prirodnu strukturu oka, uz diskretan eyeliner i dobro naglašene trepavice. Cilj mi je otvoriti pogled i dati mu jasnoću, bez teškog ili prenaglašenog efekta koji bi odvlačio pažnju s osobe. Obrve volim održati urednima i prirodno popunjenima jer upravo one na fotografiji uokviruju lice i daju ozbiljnost izrazu. Za usne biram tonove bliskima prirodnoj boji usana ili ih tek blago pojačam, formulama koje ne izgledaju ni suho ni pretjerano sjajno.
Veliku ulogu igra i svjetlo. Makeup za poslovne portrete gotovo uvijek radim s mišlju o studijskoj rasvjeti koja zna “pojesti” boju i kontrast, pa koristim malo više definicije nego u svakodnevnom makeupu, ali i dalje unutar granice prirodnog izgleda. Taj balans često opisujem kao vrlo suptilan soft glam, dok bi full glam u ovom kontekstu djelovao prenapadno i manje profesionalno.
Najbolji makeup za poslovni portret je onaj koji se možda ne primijeti odmah, ali zbog kojeg osoba na fotografiji izgleda kao najbolja verzija sebe.
– A za umjetničke? Ima li tu pravila ili je sve dozvoljeno?
Kod umjetničkih portreta pravila postoje, ali ih ne doživljavam kao ograničenje nego kao alat. Ovdje cilj više nije samo uljepšavanje, nego izražaj, ideja i emocija. Šminka postaje ravnopravni dio vizualne priče, a ponekad čak i njezin glavni nositelj. U takvom radu volim se igrati formom, bojom i teksturom. Linije ne moraju pratiti prirodnu anatomiju lica, boje ne moraju biti realistične, a proporcije se mogu namjerno mijenjati kako bi se stvorio određeni dojam ili atmosfera. Elementi full glama često mi služe kao polazište, ali ih dalje razgrađujem, pojačavam ili potpuno reinterpretiram. S druge strane, i vrlo suptilan, gotovo nevidljiv soft glam može biti izrazito umjetnički ako je u funkciji koncepta — primjerice kada želimo naglasiti krhkost, tišinu ili minimalizam.
Ipak, uvijek se držim jednog svog nepisanog pravila: sve treba imati razlog. Boja, oblik, sjaj ili detalj trebaju podržavati ideju fotografije, emociju modela ili priču koju želimo ispričati. Bez toga šminka vrlo lako postane samo dekoracija bez dublje poruke.
Jako mi je važna i suradnja s fotografom, svjetlom i stylingom. Određene teksture potpuno drugačije reagiraju pod različitim izvorima svjetla, a kontrasti koji uživo djeluju ekstremno na fotografiji mogu izgledati savršeno uravnoteženo. Zato umjetničku šminku gotovo uvijek promatram kao dio veće cjeline, a ne kao izolirani element.
U konačnici, može se reći da je u umjetničkim portretima gotovo sve dozvoljeno, ali ne nasumično. Najzanimljiviji rezultati nastaju upravo u spoju namjere i eksperimenta – kada postoji jasna ideja, ali i dovoljno slobode da se kroz makeup stvori nešto originalno.
– Što je meditativno šminkanje?
U meditativnom pristupu šminka prestaje biti samo alat za uljepšavanje i postaje proces prisutnosti, fokusa i unutarnjeg smirivanja. U takvom radu pažnju usmjeravam na pokret ruke, teksturu proizvoda, kontakt kista s kožom i ritam disanja. Svaki korak izvodim malo sporije i svjesnije, gotovo kao ritual. Umjesto razmišljanja o tome kako izgleda, fokus prelazi na to kako se osoba osjeća u tijelu i odraz tog osjećaja vidi se u ogledalu. Zato mi se zaposlene osobe osobito rado javljaju – moj dodir i prisutnost ljude smiruje, prepuštaju mi se i vjeruju, a u tako opuštenom stanju i sami lako uče nove tehnike, zato je ovaj pristup tako pogodan za edukacije. Za nekoga tko se nikad nije naučio šminkati to može biti ključno.
– Kako to postižete?
Često radim ponavljanja, poput blendanja sjenila ili nanošenja boje u slojevima, što ima umirujući učinak. Taj ritam pomaže smanjiti mentalni šum i stvoriti osjećaj koncentracije i stabilnosti. Vizualni rezultat kod takvog rada može jako varirati. Ponekad ostajem u okviru vrlo suptilnog, gotovo soft glam izraza, a ponekad odlazim u slobodnije, umjetničke forme kroz koje šminkom istražujem emocije, atmosferu ili unutarnja stanja. Najvažnije mi je da izgled nastane organski iz samog procesa, a ne iz unaprijed zadane i strogo kontrolirane ideje. U širem smislu, meditativno šminkanje vidim kao odličan način spajanja kreativnosti i introspekcije, gdje lice postaje prostor za istraživanje, a sam čin šminkanja način povezivanja sa sobom.
– Kakva iskustva su Vam sa snimanja filmova i spotova?
Snimanje filmova i spotova znatno se razlikuju od rada za evente ili fotografiranje, jer je šminka tamo dio puno većeg sustava u kojem sve mora funkcionirati zajedno i kroz vrijeme. Na setu je tempo često intenzivan i nepredvidiv. Snimanja mogu trajati satima, ponekad i cijele dane, uz stalne promjene svjetla, kuta kamere i uvjeta. Šminka zato mora biti ne samo estetski dobra, nego i izdržljiva i prilagodljiva. Često se radi layering i fiksiranje kako bi izgled ostao postojan kroz više scena, ali i lako popravljiv između kadrova. Velika razlika je u kontinuitetu. Svaka scena mora izgledati isto kao u prethodnom kadru, čak i ako se snima danima kasnije. To znači precizno praćenje detalja, bilježenje tipova proizvoda, pozicija i intenziteta, ponekad čak i fotografiranje svakog looka radi točne reprodukcije.
Suradnja s ostatkom tima je ključna. Redatelj, snimatelj, kostimografija i rasvjeta utječu na to kako će šminka izgledati u kameri. Ono što uživo djeluje suptilno može nestati pod jakim svjetlima, dok nešto što izgleda intenzivno može na filmu ispasti savršeno. Zato se često radi balans između realnog i onoga što kamera “vidi”.
Jedan od važnih aspekata je i rad s kožom. Pod jakim svjetlima i stresom zbog snimanja koža može reagirati, pa je priprema i njega kože jednako bitna kao i sama šminka. Uz to, česti su brzi popravci između kadrova, takozvani touch-ups, gdje se u nekoliko sekundi mora vratiti savršen izgled.
– Držite i edukacije. Kome su one namijenjene?
Edukacije iz šminkanja sam osmislila tako da odgovaraju različitim razinama znanja i interesima. Dio edukacija je za potpune početnike koji žele naučiti osnove, razumjeti vlastito lice i steći sigurnost u svakodnevnom šminkanju. Tu držim fokus na tehnici, odabiru proizvoda i stvaranju urednog, nosivog izgleda koji se može lako ponoviti.
Drugi dio polaznika čine oni koji već imaju neko predznanje, ali žele unaprijediti svoje vještine. U to uključujem preciznije tehnike, bolje razumijevanje strukture lica, rad s različitim teksturama i prijelaz prema kompleksnijim lookovima, kao i soft glam i full glam pristupe.
Edukacije su često namijenjene i profesionalcima ili onima koji to žele postati. U tom kontekstu mi naglasak nije samo na šminkanju, nego i na radu s klijentima, higijeni, brzini, prilagodbi različitim tipovima kože, te radu u specifičnim uvjetima.
Organiziram i kreativne radionice za one koje zanima umjetnički pristup, gdje šminka prelazi granice klasične ljepote i postaje sredstvo izražavanja. Tamo zajedno istražujemo koncepte, simboliku, teksturu i individualni stil.
Možda najposebnije su edukacije meditativnog šminkanja gdje se osoba uči šminkati na jedan nježan način i gdje zapravo otkriva i gradi ljubav prema sebi. Ovaj pristup djeluje opuštajuće i smirujuće, odličan je protiv stresa i podiže samopouzdanje.
– Što najviše volite raditi?
Ovo je kao pitati majku koje dijete joj je najdraže. Uz toliko vrsta šminkanja, različitih uvjeta za rad, pa do individualnih potreba klijenata, u ovom poslu ima raznolikosti na pretek, i baš ta diverzifikacija mi zapravo odlično odgovara. Volim tu raznolikost, dakle kad se svaki dan radi nešto drugo… Rado se upuštam u posao gdje treba puno toga smisliti i uklopiti, a da efekt bude ne samo dobro pogođen, nego i uzbudljiv i privlačan. Jedan dan to mogu biti šminkanja za poslovne portrete, drugi dan šminkanje za izlazak ili maturalnu večer, treći dan edukacija klasičnog šminkanja, četvrti dan za nastup plesne grupe, peti za vjenčanje, šesti facepainting, a sedmi edukacija meditativnog šminkanja… A jednom kad sam na setu, tada sam doista samo tamo – svijet mimo radnog mjesta nestane i ja sam tu jedino za svoj zadatak i kreativni tim. Ljude vidim kao njihove najbolje verzije te mi je zato lako oblikovati tu svoju viziju. Odnosno, kada mi na makeup stolicu sjedne nova osoba, odmah ju vidim našminkanu.
– Koje savjete u vezi šminkanja biste dali mladim djevojkama, a što zrelijim ženama?
Mlađim djevojkama savjetovala bih da ne žure izgledati starije i da makeup ne koriste kao masku, nego kao igru i istraživanje vlastitog izraza. Trendovi dolaze i prolaze, ali lice ima svoju osobnost i ljepotu koju ne treba potpuno prekriti. Dobro je naučiti osnove — naći svoj tip kože, boje, svjetlo, balans i higijenu, ali još važnije razviti osjećaj osobnosti, a ne samo kopirati infuensere.
Zrelijim ženama rekla bih da ne pokušavaju “vratiti” lice koje su imale prije deset ili dvadeset godina, nego naglasiti ono što danas jesu. Makeup može omekšati, osvježiti i dati snagu, ali najljepše izgleda kada prati karakter osobe, a ne borbu protiv vremena. Ponekad upravo jednostavniji, prozračniji makeup i dobra njega daju više elegancije i prisutnosti nego težak sloj proizvoda.
I na kraju važan savjet: bez obzira na dob, svakodnevno čišćenje lica treba biti nezaobilazno. Zato uvijek ističem važnost baš svaku večer čistiti lice adekvatnim proizvodima za vaš tip kože. Ako taj dio iz rutine izbacimo ili ga ne radimo redovito, koža neće biti glatka, meka i baršunasta, te će se gruba tekstura tena vidjeti i pod šminkom.
Tekst: Goran Gaj
Fotografija: Ratko Mavar
