…Svi koji teže drugačijem doživljaju svijeta oko sebe, koji ga posmatraju iz nekog drugog, suptilnijeg i iskrenijeg ugla ovdje bi trebali da se pronađu. Iz kamena je oslobođena skrivena moć, energija koja je oživjela nove i drugačije oblike koji sada samostalno žive i dišu. Umjetnik je odbacio svaku vrstu oponašanja i deskripcije, a sve ono što materijal u kojem radi čini mrtvim i nijemim nestalo je odstranjivanjem „viška“, da bi izronile skulpture koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kada pogledamo cjelokupan dosadašnji stvaralački opus umjetnika shvatimo da je u ovom trenutku stavljena tačka jer je on rekao sve što je naumio. Sada je na nama da započnemo komunikaciju, izvučemo zaključke i doživimo djelo potpuno slobodno, tumačeći na sopstveni način njegovu simboliku… (Sonja Đurović, kustos Umjetničke galerije Brčko, 7.3.2018.)
Petar Hranuelli , “Dođi da te zagrlim”, 2020., lički kamen, 22x21x8cm
…Hranuellijeve male kiparske forme izgovor su za krajnje osobne, intimne razgovore između umjetnika i materijala, jer kamen Petru Hranuelliju nije samo slučajno odabrana materija u kojoj ostvaruje vlastitu ideju. Hranuelli oblikuje u bračkom kamenu, najfinijem crnom granitu i bijelom bračkom mramoru, u plemenitom mramoru iz Carrare traži nježno sive niti vodilje i žile u kojima pronalazi otkucaje bila, kojeg isto tako pronalazi u slučajno nađenom kamenju sa velebitskih gora i ličkih gudura, gustom velebitskom vapnencu smeđesive boje prošaranom bjeličastim i crvenkastim žilicama ili ličkom kamenu sivcu, ali i u litotamnijskom vapnencu litavcu iz kamenoloma Bizek sa obližnje Medvednice. Kiparski majstor Petar Hranuelli u kamenu traži dušu, osluškuje duh i dušu kamena te vodi nijeme i duge razgovore u kojima kamen progovara praiskonskim jezikom Majke Zemlje, najstarijim jezikom stvaranja i oblikovanja, jezikom kojim su u pradavna vremena govorili stari bogovi i demijurzi. Hranuelli je nadasve uspješno oslobodio oblik zarobljen i utopljen u kamen, pri čemu parafraziranje Aristotela nije bogohulno pretjerivanje, zato što je Hranuelli doista, uzastopnim udarcima u površinu kamena, čas snažnim i jakim, a potom opreznim, mekim i laganim, oslobodio svoje male krilate bucke odstranivši suvišnu vanjsku kamenu oblogu. Klesanjem kamena, odlamanjem i oduzimanjem ostvario je volumen i prostor koji su u svom prožimanju i sažimanju na površinu izvukli davno zarobljene oblike, što samom procesu stvaranja daje vid obrednog plesa s kamenom, igru oslobađanja oblika, pokreta i priča zatočenih u samo srce kamena. Figurice Petra Hranuellija mogu se osjetiti, odvagati, odmjeriti i pročitati dodirom ruke, a svakim pomakom motrišta mijenjaju nebrojeno mnogo kompozicija i pokreta. Ovisno o kutu gledanja figurice osvajaju nevelik prostor oko sebe i igraju vilinsku igru zavođenja… (Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica, 03.05.2014.)
Petar Hranuelli, “Torzo”, 2020., boksit – lički kamen, 20x13x12cm
…Petar Hranuelli je prvi hrvatski kipar u povijesti Like koji je dobrano ovladao ličkim kamenom, poznavajući njegovu ćud, pronalazeći ga u prirodi od Mazina do Lovinca, i potpunoma progovorio oblicima čistog kiparskog jezika….( Vesna Bunčić, 27.10.2017.)
Petar Hranuelli, “Medo”, 2020., lički kamen, 16x25x12cm
…ovaj je skulptor dugo tražio i usavršavao svoj izraz, svjestan obvezujućeg i opterećujućeg konteksta velike tradicije moderne i suvremene hrvatske skulpture, posebice u kamenu i bronzi. U njegove oblike nisu ugrađene samo paleolitske Venere, simboli plodnosti dalekih civilizacija, barokne raskošne i putene ljepojke, već je umjetnik sam sebi postavio zahtjevnu granicu: u opsežnom stilsko-morfološkom vokabularu kojeg su nam ostavili hrvatski moderni i suvremeni kipari i kiparice, Hranuelli je percipirao i razumio kiparske probleme i rješenja – ili im je tek postao intuitivno blizak – Frana Krišinića, Ive Lozice, Koste Angelija Radovanija, Zvonimira Lončarića, Milene Lah, Velibora Mačukatina, Vjekoslava Rukljača i Marije Ujević-Galetović, ali ih nije prepisao. Hranuellijeve skulpture pokazuju pomno studiranje anatomije ženskog tijela i pokreta, iako na prvi pogled djeluju tako voluminozno: to što su punijeg volumena, ne znači kako je na kiparu lakši zadatak da ih volumenski i prostorno oživi i „pokrene“. Štoviše, taj je proces još zahtjevniji.( Iva Körbler, 21.3.2019.)
Petar Hranuelli, “Mlada uprkos vjetru”, 2020., kamen, 240x170x80cm, (fotografija iz Zagrebačkog ateljea)
…U kamenu je kipar definirao svoju formulu, bolje reći oblikovni postupak, ali je osobinama novoga materijala sve to morao mijenjati. Brušenje i poliranje grumena stakla nipošto nije isto kao i brušenje i poliranje komada kamena. Vizualni efekti koji nastaju iz obrade stakla nude prozirnost, sjaj, glatkoću… niz sadržaja koji utječu na estetsku kategoriju ovih djela, a upravo ta kategorija daje ovim radovima posebnost, pa i jedinstvenost u našoj suvremenoj kiparskoj produkciji…( Zvonko Maković, 5.5.2019.)
Petar Hranuelli, “Balerina”, 2018., brušeno staklo, 15,5×14,5×13,5cm, foto: Nikša Lalin
…Teško da bi se dosadašnji opus Petra Hranuellija, umetnika koji je rođen na Braču a već duže vremena živi i radi u Zagrebu, mogao pravilno razumeti samo na osnovu teorije geštalta ili pak na osnovu fokusiranosti na najkaraktirističnije tematske odrednice unutar izložbenih postavki: ženu – pra-ženu – heroinu, ukoliko se ne otvore i druga pitanja koja ga definišu. Generalno, teškoće sa prezentacijom skulptorske produkcije, što je fundament Hranuellijevog opusa, proizilaze iz specifičnosti rada u tvrdim materijalima kao što su kamen i mermer kojima se autor u najvećoj meri služi i, ako radovi prevaziđu kamerne dimenzije, jednostavno ne mogu bez velikih problema biti dislocirana i preneta u izložbeni prostor a zatim vraćena nazad u svoj matični ambijent. A stoga ni pravilno sagledana. Zato, iako se svi mi u najvećoj meri srećemo sa Hranuellijevim radovima manjih dimenzija koji ispunjavaju našu percepciju, zapravo sa onim radovima koji su operativno funkcionalni, lako prenosivi i dostupni, nikako ne bi trebalo zanemariti i one radove koji su izvedeni za otvoreni prostor i koji su rađeni najmanje u prirodnoj veličini i za pogled sa distance. Razmatrajući radove iz domena sitne plastike, imam uvek u pozadinskoj projekciji i one radove koji slobodno stoje u prirodnim ambijentima, bilo da su to tematski parkovi ili jednostavno ambijenti pod vedrim nebom, kao recimo one skulpture koje su postavljene u neposrednoj blizini autorovog ateljea u Lici. Mišljenja sam da tek sagledani zajedno, i mali i veliki radovi, nude kompletan uvid u poetiku autora ali i u strategiju njegove umetnosti… ( Slavko Timotijević, Beograd, 18.2.2020.)
Petar Hranuelli, “Žena koja sijedi u haljini”, 2018., lički kamen, 43x22x21cm
PETAR HRANUELLI , rođen u Supetru (27. prosinca 1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 55 samostalnih i 106 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, među koje izdvajamo: Otkupna nagrada Venere u medu, Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo, Zagreb (2007.), 1. nagrada žirija za XXVI izložbu malog formata, Šabac (2017.). 1. nagrada za skulpturu, IV Međunarodno bijenale akta “Marko Krstov Gregorić, Petrovac, Crna Gora “( 2018.)…
O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Zvonko Maković, Slavko Timotijević, Iva Körbler, Tonko Maroević, Ive Šimat Banov, Draženka Jalšić Ernečić, Nikola Albaneže, Olivera Vukotić, Stanko Špoljarić, Davorin Vujičić, Romana Tekić, Sonja Petrović Jagić, Vesna Bunčić, … Mnoga djela mu se nalaze u stalnom postavu muzeja, galerija, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Crna Gora, Španjolska, Kalifornija, Čile, Švicarska, …)
Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva.
Član je HDLU-a od 2006. godine. Živi i stvara u Rasoji i Zagrebu .
